Povijest Lipika

Kronologija

1517. - Prvi put se spominje ljekovitost "Lipičkih vrela".
1691. Lipički kraj oslobođen od turske vladavine.
1757. – Prvi pisani spomen o Kapeli sv. Andrije u Brezinama
1773. - Varaždinski liječnik Ivan B. Lalangue opisuje lječilište kao natkrivene četiri tople kupelji.
1782. - Izvršeno prvo poznato mjerenje temperature vode u Lipiku.
1804. - Sagrađena crkva sv. Katarine u Gaju.
1839. - Izvršena prva kvantitativna analiza vode.
1869. - Izbušen prvi arteški bunar i sagrađen paviljon "Izvor".
1872. - Sagrađen hotel "Garni".
1873. - Čaglić postaje samostalna Župa.
1875. - Počelo punjenje mineralne vode pod nazivom "Lipiker thermalquelle".
1878. - Gaj dobio dozvolu za održavanje dvaju godišnjih sajmova
1886. - Sagrađene Rimske, mramorne i salonske kupke.
1890. - Lipik, Antunovac i Gaj postaju Upravne općine.
1893. - Grade se "Kursalon" i "Wandelbahn".
1894. - Lipik dobiva prvu električnu rasvjetu (samo šest godina nakon New Yorka) iz vlastite centrale.
1894. - S radom započela "Ciglana" u Filipovcu.
1897. - Do Lipika stiže željeznička pruga Bartz - Pakrac - Lipik - Banova Jaruga.
1905. - izlaze tjedne novine "Compas".
1911. - Otvorena je pošta u Gornjem Kukunjevcu.
1912. - Otvorena poštanska agencija na kolodvoru u Poljani.
1913. - Otvorene pošte u Gaju i Čagliću.
1920. - Lipik ima šest hotela.
1922. - Osnovana Mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika.
1929. - Lipik potpuno elektrificiran.
1938. - Obnovljena ergela pod nazivom "Državna ergela Lipik".
1963. - Započela izgradnja tvornice stakla.
1983. - Sagrađen hotel "Lipik".

Do Drugog svjetskog rata

Samo naselje i lječilište stari su dvjestotinjak godina, no korijeni potječu još iz rimskog doba, te postoje brojni arheološki dokazi da je kraj već u to vrijeme bio naseljen.
O Lipiku kao rimskom kupalištu govore i neki napisi više autora (dr. Hinko Kern, Luka Ilić Orlovčanin, Rudolf Horvat, Ernest Kramberger, Julije Kempf, prof. Dubravka Sokač Štimac...)

Međutim, tek u srednjem vijeku Lipik je detaljnije opisan, pa tako saznajemo da je u to doba grad pripadao vlastelinstvu "Bijela stijena".
Iz 1517. godine poznat je zapis Ivana Kapistranina u kojem spominje ljekovitost "Lipičkih toplica", a kasniji putopisci pišu o ljekovitom vrelu gdje se okolno stanovništvo liječi.

Često je mijenjao vlasnike, te su u njemu uživali mnogi vladari uključujući Matijaša Korvina i Nikolu Šubića Zrinskog. Od godine 1671. Lipikom je upravljala Carska komora. Nakon oslobođenja ovog prostora od Turaka 1691. godine, Lipik se spominje kao naselje u kojem je ostalo nekoliko hrvatskih seoskih porodica - starosjedilaca.
Godine 1728. car Karlo VI darovao je selo Lipik, zajedno sa naseljima pakračkog vlastelinstva, barunu von Imbsenu. Prema popisu stanovništva iz 1736. godine, Lipik je tada imao 44 domaćinstva.

Godine 1743. Lipik kupuje barun Ims, kasnije od njega barun Franjo Trenk, zatim Šandor de Slavnica, a godine 1760. Lipik postaje vlasništvo obitelji daruvarskih grofova Janković.

Negdje iz tog vremena potječu prvi zapisi o ljekovitoj vodi po kojoj je Lipik postao poznat.
Zapis iz 1777. spominje "jednu drvenu zgradu sa tri kupaonice", a već 1782. toplice imaju četiri kupelji: "opću", "grofovu", "gospojinu" i "episkopovu". Tada se po prvi put počinje i mjeriti temperatura vode.

Pravi "procvat" lječilišta počinje u prvoj polovici 19. stoljeća.
Grof Izidor Janković gradi tada novu kupališnu zgradu u kojoj se nalaze tri kupelji. U isto vrijeme sagrađena je i "Gostiona kod izvora", koja postaje jezgrom oko koje se nastavilo razvijati naselje.

Istovremeno, ograđeno je 25 hektara zemljišta za perivoj, gradi se prvi drvored, te poznata Ergela Lipicanaca.
Godine 1861. grof Julije Janković prodaje cjelokupno vlastelinstvo francuskoj kompaniji "Henry D"Heureux - Gibal" koja je za svoje potrebe izgradila željezničku prugu od Lipika prema Beču, što je osobito pogodovalo kasnijem razvoju Lipika.

Lipik počinje poprimati urbani izgled od godine 1867.
Tada, naime, od Francuza kupalište kupuje gospodin Antun Knoll, rodom iz Vukovara, i preuređuje ga. Izgrađen je i novi zdenac, dubok 123 metra, te je 23. veljače 1870. godine nad površinom izbio novi izvor, neobično jak i veoma vruć, jodom bogate vode.

U Knollovo doba prošireno je kupalište, uređen novi veliki perivoj, sagrađen veliki broj ljetnikovaca, a kupalište je dobilo mogućnosti i ljetnog i zimskog kupanja.
U tih 23 godine, koliko je Knoll bio vlasnik kupališta, isušena je močvara, iskopani su arteški bunari, sagrađene su dvije nove kupke.
Istodobno, naselje je prošireno, a nasuprot kupalištu grade se vile, škola i pošta. 1872. godine sagrađen je i hotel "Garni".

Od 1890. godine novi vlasnici postaju Josip Deutsch i Ernst Schwimmer. Oni nastavljaju izgradnju i proširenje lječilišta i adaptiraju stare objekte.
Po projektu budimpeštanskog arhitekta Gustava Ratha 1893. godine se gradi "Kursalon", najveći i najreprezentativniji objekt u Lipiku.

Godinu dana kasnije Lipik dobiva električnu energiju, a tri godine potom dovršena je i željeznička pruga Bartz - Banova Jaruga - Lipik - Pakrac, pa se od tada flaširana mineralna voda izvozi na šire tržište, a brojni svjetski stručnjaci dolaze u Lipik i proučavaju svojstva ljekovite vode.
Godišnje je u to doba Lipikom prolazilo i po tri tisuće gostiju. Na prijelazu stoljeća, Lipik je stao u red najpoznatijih europskih lječilišta, uz bok Baden-Badenu i Karlovym Varima.

Razvoj grada prekinuo je privremeno prvi svjetski rat. Ponovni uspon bilježi se od 1920. godine.
Vlasnikom lječilišta tada postaje zagrebačka "Zemaljska zaklada za suzbijanje tuberkuloze". Lječilište je obnovljeno i zablistalo starim sjajem.
Istodobno su građeni hoteli, pansioni i vile. U toj fazi turizam je uglavnom bio lječilišni, a tek djelomično rekreativni. Tako je, malo po malo, počeo obuhvaćati i druge lokalitete u blizini Lipika.
Ipak, Lipik je bio najjače turističko središte, pa je godine 1938 ubilježen kao drugi grad po broju noćenja u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

Po drugi put razvoj lječilišta prekida rat. Kroničari pišu kako su se teška ratna stradanja od 1941. do 1945. odrazila znatno i na lipičkom turizmu. Unatoč tome, prve bolesnike lječilište prima već 1946 godine, gotovo odmah po završetku rata.
U to se vrijeme radilo sezonski, samo nekoliko ljetnih mjeseci, a za vrijeme "mrtve sezone" lječilište se moderniziralo.

Tijekom slijedećih deset godine lječilište se povećava adaptacijama i dogradnjama, a sagrađen je i olimpijski plivački bazen. Šezdesetih godina preuređuje se tadašnji "Hotel Lipik", te dobiva i novo ime; "Hotel Begovača".

Druga polovina 20. stoljeća

Lječilište Lipik postaje 1971. godine Bolnica za neurološke bolesti i rehabilitaciju "Božidar Maslarić". Sljedećih dvadesetak godina bolnica sve više prerasta u suvremenu medicinsku ustanovu.
Od nekadašnjeg lječilišta s tri kupke prerasla je u moderno opremljenu bolnicu s više od 400 kreveta, u kojoj se liječe i rehabilitiraju bolesnici s neurološkim, reumatskim, ortopedskim i vaskularnim bolestima, kao i bolesnici s post-traumatskim smetnjama.

Istodobno s lječilišnim kompleksom razvijao se i rastao i sam gradić. Iako je lječilište dominiralo gradom, tvornica ravnog stakla i proizvodnja mineralne vode dodali su Lipiku i industrijska obilježja.

No, ipak, industrija nije potisnula turizam. Sadržaji novosagrađenog hotela "Lipik", dobro upotpunjeni zabavno-trgovačkim centrom, kuglanom, školom jahanja, novim kompleksom bazena, teniskim igralištima te mogućnostima lova i ribolova predstavljali su i dalje neodoljiv mamac za tisuće turista. Lipik je, u to doba, sasvim opravdano nosio epitet turističkog grada.

Temperatura vode pri izvoru je 60°C, bogata je mineralima fluora, natrija, kalcija te je pogodna za lječenje bolesti lokomotornog sustava, išijasa, lumbarga, multiple skleroze i dr. U liječenju se koristi i ljekovitim muljem.
Mineralna voda upotrebljava se za piće, a na tržištu je poznata pod nazivom "Studenac", "Studena", "Deit".

Lipički je kraj također poznat po uzgoju lijepih i cijenjenih konja lipicanaca u obližnjem Izidorovcu, gdje je Izidor Janković početkom XIX. stoljeća pokrenuo njihov uzgoj.

U okolici postoje mogućnosti lova i ribolova, a dobra cestovna i željeznička povezanost privlače mnogobrojne izletnike i turiste.
Kursalon, Wandelbahn, bazeni, Ergela, hoteli, park, vile, fontane i perivoji su neke od znamenitosti koje Lipik posjeduje.

Osim urbanista i arhitekata koji su maštali o obnovi lipičkog perivoja i mnogi su poslovni ljudi iz svijeta bili zainteresirani za ulaganje u razvoj Lipika. Još početkom lipnja 1991. godine njemački poduzetnik Uwe Paschen bio je ozbiljno zainteresiran za obnovu Lipika.

Po njegovim vlastitim riječima, bio je siguran da bi Lipik, uz izvjesna ulaganja, mogao zasjeniti i ona najbolja razdoblja iz svoje povijesti. U tu je svrhu gospodin Paschen bio spreman uložiti čak 20 milijuna njemačkih maraka.

Kako je sam tada izjavio, "Čitav je kraj jednostavno prelijep, prometni položaj turističko-rekreacijskog centra neobično pogodan, arhitektura starih objekata atraktivna.
Kad tome dodate ljekovitu vodu, spektar medicinskih usluga, mogućnosti za lov i ribolov, rekreaciju, sport i zabavu dobili ste sve što treba imati jedno moderno turističko središte."