Dodjela Šreterove nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ održana je u subotu 16. ožujka 2019. u konferencijskoj dvorani „Quella“ lipičke Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju – pred brojnim gostima iz Osijeka, Zagreba, Lipika i Pakraca.
Okupljenima su se pozdravnim riječima obratili gradonačelnik Lipika Vinko Kasana i predsjednik Zaklade „Dr. Ivan Šreter“ Damir Foretić. Zaklada materijalno i moralno od 2007. podupire Časopis Jezik koji provodi natječaj, a Grad Lipik prihvatio se ove godine pokroviteljstva svečanosti dodjela nagrade.
Prije same dodjele prikazan je dokumentarni film o Ivanu Šreteru: Časnik Mirotvorac koji je premijeru imao prije deset godina, 9. lipnja 2009., autora Dražena Bušića u produkciji Zaklade. Film govori o životu i teškoj sudbini dr. Šretera, njegovu mučeništvu i jezičnom stradalništvu (jer je bio progonjen zbog upotrebe hrvatskoga jezika, zbog riječi umirovljeni časnik), o natječaju za najbolju novu riječ koji prigodno nosi njegovo ime. Šreterova obitelj i prijatelji, svjedoci njegova života i sudbine, ogorčeni su činjenicom da Šreterove ubojice nisu privedene pravdi, a osobito je teško da mu se i grob ne zna.
O uspomeni na dr. Šretera, govorila je njegova kolegica, liječnica u Lipiku prim. dr. sc. Senka Rendulić Slivar. Dr. Šreter bio je joj je mentorom i dr. Slivar progovorila je okupljenima o posve privatnoj i intimnoj osobi dr. Šretera. U Šreterovoj ostavštini pronađena je i njegova pjesma, šaljivih 18 kvintina (peterostiha) iz liječničkoga života na melodiju Hvalile se mlade Kaštelanke, iz koje je dr. Slivar pročitala nekoliko stihova. Dr. Slivar i sama je pjesnikinja pa je iz svoje neobjavljene zbirke pjesama pročitala pjesmu U biserima. Riječ je o pjesmi iz njezine zbirke Čipkasta oaza sna koja će biti predstavljena 24. travnja 2019. u Zagrebu
Hrvoje Hitrec u svom je poslovično oštrom i izravnom stilu održao kraći govor Gdje je doktor Šreter, gdje je hrvatski jezik? tražeći da se napokon pronađe grob dr. Šretera i da napokon pravdi privedemo njegove ubojice; tražeći sustavnu skrb nad hrvatskim jezikom koja, na žalost, izostaje u svim područjima javnoga života. Neprijavljene nove riječi bila je tema predavanja prof. emerita Igora Čatića. Govorio je o novim hrvatskim riječima koje nisu mogle ući u natječaj, a potrebne su i dobre (slavnik, utjecajnik, oporaba i sl.).
Pobjednike je proglasila glavna urednica časopisa Jezik, voditeljica natječaja i predsjednica natječajnoga povjerenstva prof. dr. sc. Sanda Ham. Povjerenstvo (akademik Stjepan Babić, počasni predsjednik Povjerenstva i počasni član Jezikova Uredničkoga vijeća; dr. sc. Nataša Bašić, članica Uredništva Jezika; doc. dr. sc. Dubravka Smajić, članica Uredničkog vijeća Jezika; prof. dr. sc. Mario Grčević, član Uredništva Jezika; prof. dr. sc. Mile Mamić, član Uredničkoga vijeća Jezika; Hrvoje Hitrec, književnik; prof. emeritus Igor Čatić, dr. sc. Zvonimir Jakobović) ove je godine izabralo tri nove riječi
-
Zapozorje (umjesto proširenoga i nepotrebnoga anglizma backstage)
Autorica je profesorica hrvatskoga jezika iz Vinkovaca Lidija Stević Brtan koja je riječ prvi put prijavila prije nekoliko godina. Riječ je nekoliko puta ušla u uži izbor, ali zbog nagloga i neočekivanoga širenja anglizma backstage (u novinskom stilu osobito) i zbog toga što u hrvatskom jeziku do sada nije postojala jedna riječ kojom bi se imenovao prostor iza pozornice (za pozornicom), Povjerenstvo je odlučilo riječi zapozorje dati prvu nagradu. Riječ je tvorbeno dobro usustavljena, što backstage nije. Pridjev je zapozorni, dok prema backstage pridjev nije čest i običan: backstageovski i to uz dvojbu kako ga pisati, prema izgovoru kao već udomaćenu tuđicu: bekstjedžovski (sic!) ili prema izvornom pisanju kao neudomaćenu tuđicu: backstageovski. Uz zapozorje tih dvojbi nema. Prvonagrađenoj pripada 5 000 kn, kipić koji prikazuje dr. Šretera (rad akademskog kipara Tonka Fabrisa) i diploma.
-
Oznak, oznakoviti, oznakovljenje (umjesto brend, brendirati, brendiranje)
Autor je Drago Štambuk, liječnik i književnik, a trenutačno hrvatski veleposlanik u Izraelu, u Teheranu. Na dodjeli je pročitan njegov nadahnuti govor koji je prigodno poslao iz Teherana jer zbog svojih dužnosti nije mogao nazočiti dodjeli. Drago Štambuk 2008. dobio je nagradu za riječ proširnica (umjesto stent), a tada je bio veleposlanik u Japanu. Tvorac je još nekih, sada već općepoznatih riječi: kopnica (sida), ritmodajnik (pace-maker). Za riječ brend predlagane su tijekom godina različite hrvatske zamjene: imekaz, označje, prepoznajnica; usvješćivanje i označavanje (umjesto brendiranje), ali oznak ima najbolje tvorbene mogućnosti, najkraći je nije značenjski zauzet. Drugonagrađenomu pripada 3 000 kn, kipić koji prikazuje dr. Šretera (rad akademskog kipara Tonka Fabrisa) i diploma.
-
Bilješkinja
Autorica je Carmen Lešina, profesorica hrvatskoga jezika iz Splita. Iako za hrvatski jezik postoji Nacionalnu klasifikaciju zanimanja s nazivima u muškom i ženskom rodu pod brojem 2429.51.7 postoji uređeni mocijski par (naziv za mušku i žensku osobu) koji glasi: javni bilježnik/javna bilježnica, Povjerenstvo je smatralo da je naziv bilješkinja bolji jer je jednoznačan. Bilježnica, naime ima više značenja, u prvom značenju: svezak ukoričenih ili uvezanih listova papira za pisanje ili crtanje, teka, pisanka, kajdanka, svaštara, crtanka, a tek u drugom značenju (ženski) parnjak imenici bilježnik. Na Hrvatskom jezičnom portalu, samo je jedno značenje bilježnice – mala knjižica, teka za pisanje i pravljenje bilježaka. Bilješkinja ima samo jedno značenje – žena koja se bavi javnobilježničkom djelatnosti. Tvorbeno je dobro usustavljena, tvorena je kao sutkinja ili pedagoginja. Trećenagrađenoj pripada 1 500 kn, kipić koji prikazuje dr. Šretera (rad akademskog kipara Tonka Fabrisa) i diploma.
Svi su sudionici bogatoga programa dodjele Šreterove nagrade pozvali hrvatske državne institucije da pronađu Šreterov grob i pravdi privedu njegove ubojice, a osobito je to bilo naglašeno u prikazanom dokumentarnom filmu o dr. Šreteru.
Govor dr. Drage Štambuka
Dragi poštovatelji hrvatskoga jezika, zaljubljenici u njegovu složenu i blistavu povijest, vrhunske mu ostvaraje i narodnosni bitak;
mili sljedbenici naše jezične sudbine!
Iz daleka sam s vama u prigodi koja potresa hrvatsku dušu pod tmurnim odsjajem mučeničke smrti jednog od junaka Domovinskog rata koji sebe uloži u hrvatski jezikoslovni panteon i sveopći martirij hrvatskoga naroda: plemenitoga nam kolege dr. Ivana Šretera koji poput novovjekog popa Martinca nakon Krbavske bitke, izjednačivši i spojivši jezik i narod pokaže nam kako žrtvovanjem i sebedarjem braniti i čvrstiti našu voljenu Domovinu, njenu jezičnu bit i neopisivu kob.
Kolegu Šretera sretao sam početkom osamdesetih, jedno kraće vrijeme u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu, gdje sam radio kao specijalist interne medicine i gastroeneterolog, dok je on, moja generacija i nešto mlađi od mene, bio na Rebru – ako me sjećanje ne vara – u specijalizantskoj ophodnji. Nisam tada ni slutjeti mogao da ću jednom zaslužiti nagrade njegova imena; a nisam niti znao da je kao i ja zaljubljenik u hrvatski jezik.
Pišući anamneze i statuse bolesnika, endoskopske i ine nalaze, trudio sam se razmišljati o svojemu hrvatskome jeziku kao tvorivu – ne samo komunikacije već i čistotne ljepote, istovremeno i njegove identitetske differentiae specificae. Znali smo oduvijek u odnosu na koji jezik – dakako, na onaj koji nam je kao srpsko-hrvatski, a zapravo srpski bio nametan, pa je svatko tko se odmicao od polički korektnoga i očekivanog načina pisanja bio sumnjiv i nazivan nacionalistom u jeziku, naime pisao sam umjesto pobačaj – pometnuće, umjesto čir – vrijed itd. Uz 2009. „Šreterom“ nagrađenu moju novo-riječ proširnica mješte stenta, zatim imenovanje pace-makera ritmodajnikom, AIDS kopnicom… trudio sam se smisleno na hrvatski prenositi strano ime bolesti, bolesnu pojavu ili dijagnozu, simptome i njene znakove, tako da je moje nazivlje uvijek pronosilo značenje, čime bih obrađivani fenomen približavao hrvatskome bolesniku. Jer što običan čovjek koji ne znade engleski može misliti o riječi pace-maker, dok ritmodajnik upravo govori o ritmu kojega nadomješta i predvodi naprava svojim električnim impulsima odašiljući ga srčanome mišiću. A već navedena proširnica indicira širenje blokirane srčane arterije – otvaranje krvnog tijeka i prokrvljavanje srčanog mišića na području koje dotična žila opskrbljuje, dok kopnica sugerira kopnjenje ili tjelesno nestajanje bolesnika zaraženog virusom AIDS-a.
Uvijek sam smatrao da zajednica koja drži do sebe, svojega dostojanstva i opstanka, mora bdjeti nad jezikom, njegovom čistotom i suvislošću, čuvati ga od tuđica koje ga nagrđuju – poput tretirane ovogodišnje riječi (brend, brendirati, brendiranje, ) za čiju me hrvatsku varijantu (oznak, oznakoviti, oznakovljenje) „Šreterom“ iznova nagradiste.
Da zaključim: nagrada imena cijenjenoga kolege Šretera ima dvostruko značenje za mene – jedno je ono ljudsko ozrcaljeno u empatiji prema njegovoj žrtvi i tragičnoj sudbini, a drugo jest jezikoslovno koje spašavajući nas od nagrđujućih tuđica oplemenjuje i uzdiže hrvatski jezik.
Oba navedena značenja, ljudsko i jezično, vežu se snažno u pletivo privrženosti prema našoj domovini i njenome jeziku kao najsržnijoj njenoj sastavnici.
Ovaj hvalevrijedan natječaj za novu hrvatsku riječ potiče i ohrabruje brigu za hrvatski jezik, njegovu ljepotu, suvislost i primjenjivu stilsko-leksičku eleganciju i gracioznost.
Neka Šreterova nagrada, i njeno trajanje, potakne i društvenu potragu za smrtnim ostacima cijenjenoga kolege, jer to je minimum kojega dugujemo njegovoj obitelji, svim domoljubima i jezikoljupcima koje duboko uznemiruje Ivanova okrutna smrt i tragična mu sudbina.
Također, založit nam se za pomno istraživanje nesretnih okolnosti njegove mučeničke smrti, raščinjavanje razloga i razumijevanje motiva koji dovedoše do toli surovoga čina.
Hvala časopisu Jezik, njegovoj glavnoj urednici Sandi Ham na viziji i ustrajnosti; hvala inicijatoru natječaja akademiku Stjepanu Babiću, vrijednim organizatorima i podržavateljima natječaja Šreterova imena. Hvala Zakladi „Dr. Ivan Šreter“ što čuvajući uspomenu na jezičnog mučenika promiče hrvatski jezik. Posebno zahvaljujem odboru za nagradu na izboru moje riječi, inim nagrađenicima i sudionicima, te svima vama koji razumijevate značaj i dubinu današnjeg događaja.
Živjela nam naša jedina i jedinstvena domovina Hrvatska i njen trojedni ča-kaj-što jezik hrvatski po kojemu smo narod uljuđena svijeta i djelitelji njegove sveopće sudbine.
Dr. Drago Štambuk
Veleposlanik Republike Hrvatske u Iranu
Teheran, 12. ožujka 2019.
